Authors:
Gorčin Dizdar
Abstract:
Prema ikonografskoj metodologiji koju je razvio Erwin Panofsky, svako umjetničko djelo posjeduje tri razine značenja: primarno ili prirodno, sekundarno ili konvencionalno te tercijarno ili simboličko. Oslanjajući se na ovu metodologiju, u ovom radu analiziraju se moguća značenja motiva križa na stećcima. Najprije se, međutim, na osnovu niza bizantskih i latinskih teoloških tekstova pokazuje kako prisustvo križa na stećcima ne mora nužno značiti da ovi spomenici nemaju nikakve veze s tzv. dualističkim ili neomanihejskim tumačenji (...)
Prema ikonografskoj metodologiji koju je razvio Erwin Panofsky, svako umjetničko djelo posjeduje tri razine značenja: primarno ili prirodno, sekundarno ili konvencionalno te tercijarno ili simboličko. Oslanjajući se na ovu metodologiju, u ovom radu analiziraju se moguća značenja motiva križa na stećcima. Najprije se, međutim, na osnovu niza bizantskih i latinskih teoloških tekstova pokazuje kako prisustvo križa na stećcima ne mora nužno značiti da ovi spomenici nemaju nikakve veze s tzv. dualističkim ili neomanihejskim tumačenjima kršćanske vjere, kakva su pripisivana Crkvi bosanskoj. Naime, kako to analizirani tekstovi pokazuju, pripadnici tzv. dualističkih pokreta (pavlićani, bogumili, patareni, katari) u većini su se slučajeva protivili običaju klanjanja (veneratio) i obožavanja (adoratio) materijalnih prikaza Kristovog raspeća, a ne samom korištenju križa kao takvog. Distinkcija između klanjanja / obožavanja križa i simboličkog korištenja ovog motiva u slučaju bizantskih pavlićana temeljila se i na dva različita shvatanja Kristove prirode: kalcedonskom (ortodoksnom), prema kojem je Isus Krist imao i ljudsku i božansku prirodu, i doketičkom, prema kojem nije imao stvarno ljudsko tijelo. S obzirom na potpuni nedostatak prikaza raspeća na stećcima, ikonografija križa na stećcima mogla je biti bazirana na doketičkoj kristologiji, ali bez odgovarajućih pisanih izvora ova mogućnost ne može biti potvrđena. Detaljnija analiza različitih tipova križeva na stećcima i njihove teološke pozadine, međutim, pokazuje da je ovaj motiv najvjerovatnije shvatan prvenstveno u skladu s mističkim razumijevanjem ovog simbola kakvo nalazimo kod ranokršćanskih teologa poput Justina Mučenika, prije negoli prema srednjovjekovnoj ortodoksiji istočnopravoslavne i rimskokatoličke crkve. S obzirom na to da arheološki nalazi pokazuju da su stećke koristili kako pripadnici Crkve bosanske tako i pravoslavci i katolici, u članku je predloženo napuštanje konfesionalnosti kao primarne kategorije kroz koju se obično analizira ikonografija stećaka.
(Read More)